REŽISERKINA IZJAVA
U mladosti sam mislila da ću se posvetiti književnosti jer mi je bio taj svijet vrlo blizak i jedini dostupan. Krajem srednje škole zaljubila sam se u penjanje koje me je odvelo na put putovanja u prekrasne planinske krajolike naše Zemlje, i to je bilo razdoblje traženja smisla života, slobode, ljubavi, teških iskušenja. Dvoumila sam se između pisanja, penjanja, fotografije, dok se nisam konačno našla u filmu. U stvari, mogu slobodno reći da je film našao mene jer nikad ne bih pomislila da ću postati režiserka. I da ću pisati scenarije, naučiti montirati, snimati… jer me muče priče koje nosim u sebi i imam veliku potrebu staviti ih na filmsku traku. Vjerujem da film kao umetnost može puno pridonijeti boljem svijetu i razvitku društva.
Film Srce žene ili 24/I posvećen je majčinstvu i stvaralaštvu žene. Nastao je kao moj spontani odgovor na položaj majke, žene i umjetnice u današnje vrijeme u kojem su marginalizirane upravo one vrijednosti koje zaslužuju najveću pozornost i najširu podršku pojedinaca i društva.
To je moj drugi autorski film. Na početku sam htjela biti samo scenaristica i režiserka. Međutim, scenarij nije prolazio na natječajima, i tako sam na koncu došla pred zid. Trebalo se odlučiti: biti ili ne biti. Izabrala sam: BITI. I tako sam izradila film isključivo svojim vlastitim snagama, uz pomoć obitelji i prijatelja. Film je možda i kreiran u kućnoj produkciji ali je nastao iz čiste ljubavi, a to je ono što u životu zaista jedino i vrijedi!
